Primošten

Maleni primorski gradic predivnih plaža i najljepšeg zalaska sunca...

Davne 1298. godine spominju se 3 sela primoštenskog zaleđa, Kruševo, Prhovo i Široko za koja se sve do 19. stoljeće spominje naziv Bosiljine. Svega 300-tinjak stanovnika osnovalo je svoju župu te živjelo u skladu baveći se poljoprivredom i stočarstvom. 1463. Otomanska vojska osvaja Bosnu i sve više počinje prodirati u dalamatinsko zaleđe pljačkajući stanovništvo i njihovom teškom mukom stečene plodove rada. Od straha pred Turcima stanovništvo bježi iz svojih domova tražeći privremenu sigurnost u okolici. 1480. godine spominje se mali otočić „Caput Cistae“ odnosno Capocesto (ili Kavočesto, „otočić gole glave“ odnosno „Gola glava“ najvjerovatnije tog nazive što s otovrenog mora brdo na otočiću izgleda golo) na kojem je 1485. godine donacijama naroda podignuta crkva Sv. Jurja sa okolnim grobljem. Zbog sve češćih provala Turaka, a naročito nakon 1500. kada Turci upadaju u selo Prhovo, lokalno stanovništvo trajno napušta svoje domove i naseljavaju otočić Kavočesto, otok Kapri i okolna mjesta.

U ratu 1537-1540. Turci osvajaju ključ Dalmacije, dotad neosvojivu tvrđavu Klis i time si otvaraju put prema moru jer niti jedan dalmatinski grad u to doba na kopnu nije bio dobro utvrđen niti je imao plodno zaleđe, sa iznimkom Zadra. Iz tog se razloga na Kavočestu gradi prvo jedna manja kula, a 1542. i druga veća sa okolnim bedemom  i pokretnim drvenim mostom. Završetkom gradnje 1564. godine po prvi se puta za Kavoćesto spominje hrvatski naziv „Primošćen“ i kasnije „Primošten“.

Kroz to razdoblje, Dalmacija kao pogranična zona između Turske i Venecije proživljava teške trenutke i naš narod između dva gospodara bira onog kojeg smatra „blažim“ – Veneciju. Umjesto da je Venecija podržavala sukobe domaćeg stanovništva sa Turskom vojskom, ona ih je silom sprečavala, dopuštajući pritom pljačkanja od strane turske vojske jer su joj ti sukobi ugrožavali novonastali trgovači put ka istoku (Venecija je naime trgovala preko Klisa sa Istokom te je upravo iz tih razloga čak spriječila oslobođenje Klisa 1596. godine). Takvo stanje ni rata ni mira sa nametima od strane Venecije trajalo je sve do 1645. godine kada tursko brodovlje napada otok Kretu koji je od 1204. godine bio u vlasništvu Venecije. Tim događajem počinje Kandijski rat i traje narednih 25 godina. Usprkos izvanrednim herojskim pothvatima Mlećani izgubli rat, ratujući sa regularnom i najmničkom vojskom, u Dalamciji su ga dobili, zahvaljujući u prvom redu lokalnim vojnim snagama, ali i ustancima i hajducima turskih posjeda, Vlasima, Morlacima, uskocima i gusarima. 1680. godine u Primoštenu se gradi crkvica Sv. Roka (danas je oko nje lijepo uređen park), čiju je gradnju oporučno financirala obitelj Čobanov. 1699. Karlovačkim mirom Turska napušta posjede u Dalmaciji. Godine 1770. podignuta je kapelica Gospe pred Selom (danas se zove kapelica Gospe od Porta) od strane Katarine Jurin.  1802. godine umire fra Josip Jurin, po svemu sudeći najslavniji Primoštenac, koji je ostavio leksikografiji u baštinu veliki broj rijetkih i jedinstvenih navoda hrvatskih riječi, a između ostaloga čini se da je upravo on darovao lijepu bizantsku sliku za kapelicu Gospe od Porta. 1797. Venecija propada, ali to nije bilo od većeg značaja na život i rad Primoštenaca jer na vlast onda dolazi Austrija. U doba kratkotrajne francuske vladavine u Dalmaciji 1806. -1813. česte su engleske pomorske akcije u zoni Primoštena, a čak su 1807. i Rusi pohodili Primošten sa svojim ratnim brodovljem, što na sreću nije izazvalo ozbiljnije sukobe.  U Primoštenu je od 1835. prisutna slika Gospe od Loreta, kada ju je u mjesto donio Marko Prgin.

U drugom svjetskom ratu sudjelovao je veliki broj stanovnika Primoštena, a sudbonosni se događaj dogodio 1943. godine kada su talijanski fašisti imali namjeru spaliti čitavo Selo i spaliti čitavo stanovništvo koje su izveli na Rudinu. Tu pamtimo herojski čin tadašnjeg primoštenskog župnika don Ive Šarića koji je stao ispred svojih pučana i na taj ih način zaštitio, ali je kasnije zbog toga bio pogubljen. Njemu u čast podignut je brončani kip u naravnoj veličini i postavljen ispred crkvice Sv. Roka.Nakon 2. svjetskog rata na vlast dolaze komunisti što je uvjetovalo veliki val iseljavanja u prekomorske zemlje  (Australija, SAD, Južna Amerika), a kasnije zbog ekonmskih razloga u zemlje Zapadne Europe (Italija, Švicarska, Njemačka). Bolji dani za Primošten nastupaju dolaskom turizma, a naročito gradnjom hotela „Zora“ i „Slava“ 1968. godine. U rujnu 1991. godine napadom na Šibenik veliki dio primoštenske mladosti odlazi na prve crte bojišnice. Posebno veliki doprinos Primoštenaca Domovinskom ratu bio je u osvajanju vojarne „Zečevo“ , kao i svima poznatom obaranju aviona s radosnim uzvikom „oba dva!“ koji je u onom teškom stanju moralizirao čitavu zemlju.

Danas je Primošten grad kojemu je turizam glavna grana. Predivne plaže (plaža Mala Raduča izabrana je za jednu od 10 najljepših plaža u Hrvatskoj), raznovrsne mogućnosti  za vodne sportove, šetališta, bogata gastronomska ponuda i brojne kuturno-zabavnim manifestacijame, a posebno na dan Gospe od Loreta i Gospe od Porta kada se održava procesija po mjestu i brodovima po moru, blizina nacionalnih parkova Krka i Kornati, antičkih gradova Split i Trogir, kraljevskog grada Šibenika, marinaKremmik i Frapa i najvećeg disco kluba na ovom dijelu Dalmacije Aurora čine Primošten idealnom  destinacijom za odmor. Primošten je poznat po svojim velikim i predivnim vinogradima, jedna od fotografija primoštenskih vinograda visi na zidu zgrade središta UN-a u New Yorku, te se razmatra uvrštenje vinograda u UNESCO-v popis baštine. Osim po vinogradima, Primošten je poznat po tradicionalnoj utrci magaraca koja se organizira svako ljeto i villi Welles, vili slavnog režisera Orsona Wellsa koji je provodio popodneva sjedeći u svojoj režiserskoj stolici u hladu drveta na plaži Mala Raduča.

2007. Primošten je osvojio zlatnu medalju i prestižnu nagradu Zlatni cvijet Euorpe za hortikulturno i urbano uređenje mjesta.

RSS
Follow by Email
Facebook
Facebook
Twitter
Visit Us
Instagram